U 2012. godini očekuje nas novi izložbeni program Galerije crkvice sv. Trojice u Kastvu. Program je utvrđen odlukom Umjetničkog savjeta galerije u srpnju 2011. godine.

Program za 2012. godinu:

EMIL KNAPIĆ (uz Dan sv. Jelene Križarice) - pobjednik IX. Vele umjetničke delavnice

ANTON VRLIĆ (uz Dan Grada Kastva) - „Terra incognita“ / ambijentalna instalacija (slike kombinirana tehnika + stakleni objekti, kvarcni pijesak, svjetlo)

HARI IVANČIĆ (uz službeno otvorenje KKL-a) - „Zemlje“ (slike/ulja na platnu)

KORALJKA KOVAČ - „Fly me to the Moon“ (optičko-kinetička instalacija)

EMILIJA DUPAROVA - „Zrcalo“ (objekti/instalacije)

ĐURĐICA SKELIN - „Utvrda“ (objekti/skulpture)

IV. KASTAV BLUES FESTIVAL

Najveći hrvatski blues-festival, nastao u čast Philadelphia Jerryja Ricksa, jednoga od najeksponiranijih predstavnika tradicionalnoga bluesa (country-blues), koji je za posljednje počivalište odabrao upravo Kastav, i ove godine nudi višednevni atraktivan program.

KASTAV BLUES FESTIVAL 2011
KONCERTI I RADIONICE
Četvrtak, 4. kolovoza	20.30 h	ČAVLE, Kaštel	Tomislav Goluban & LPFB
Petak, 5. kolovoza	20.30 h	MATULJI, Trg M. Tita	Zdenka Kovačiček Band
	23.30 h	KASTAV, Guitar Caffe	Eddie Martin
Subota, 6. kolovoza	20.30 h	KASTAV, Fortica	Keith Dunn Crossroads Blues Band feat. Angela Brown & Jimmy Thomas Rick Franklin, Michael Roach & Keith Dunn
Nedjelja, 7. kolovoza	17,00 h	VIŠKOVO, Ronjgi	Blues workshop
	20.30 h		King King
Ponedjeljak, 8. kolovoza	20.30 h	KASTAV, Fortica	Larry Miller Band Elizabeth Lee’s Cosmic Mojo

IZLOŽBE
Četvrtak, 28. srpnja – otvorenje izložbe (izložba ostaje otvorena do 10. kolovoza)	20.30 h	KASTAV, Guitar caffe	Marin Krstulović:„FISH HAPPENS“
Srijeda, 3. kolovoza – otvorenje izložbe (izložba ostaje otvorena do 31. kolovoza)	20,30 h	KASTAV, Guitar caffe	Robi Kalčić: „BLUES USPUT“
5. kolovoza – 14. kolovoza		KASTAV, caffe bar Loža	Božidar Milinović – Mr. Jazz JAZZ & BLUES PORTRETI „BLUES FOR YOU AND ME“

UKRATKO O IZVOĐAČIMA ZA 2011 GODINU:

Angela Brown (Crossroads Blues Band)

Jedna od trenutno najistaknutijih autentičnih pjevačica bluesa je Angela Brown, rođena u Chicagu 1951. Pjevati je počela u dječjim zborovima, još neodlučna da se posveti tom zvanju. No njezin kasniji uspjeh u mjuziklu The Little Dreamer, posvećenu legendarnoj pjevačici bluesa iz dvadesetih godina, Bessie Smith, bio je čini se presudan, te će nadarena Angela Brown pristupiti blues i jazz-grupi pijanista Erwina Helfera Chicago All Stars. S tim sastavom postići će i prve međunarodne uspjehe nastupajući i u brojnim europskim zemljama. Relevantni festivali jazza u Montreuxu i Asconi te svakako najveći europski North Sea Jazz Festival u Den Haagu u svojim su programima također ugostili Angelu Brown, a njezini redovito uspješni nastupi zabilježeni su i na drugim brojnim europskim pozornicama jazza i bluesa. Angela Brown pjevačica je snažna glasa i istančana osjećaja za blues, balade i swing. Rese je sve odlike rasna crnačkog interpreta i baš je ta autentičnost jedan od najvažnijih elemenata koji, dakako uz određenu egzotiku, tu vokalisticu svrstava među vodeće u tom žanru izvođenja. To će potvrditi i pažljivo odabran repertoar pjesama, odabran za jedno od njezinih najnovijih i do sada najuspjelijih diskografskih izdanja, nazvana jednostavno Live.

Jimmy Thomas (Crossroads Blues Band)

Jimmy Thomas rođen je u Arkansasu, SAD, gdje je počeo nastupati u klubovima još kao školarac. Blues velikan Albert King bio je kućni prijatelj Jimmyjeve obitelji i njegova je zasluga što je Jimmy upoznao legendarnog Ikea Turnera koji je tada živio u St. Louisu. Nakon tog susreta seli se u St Louis, priključuje Ikeovom bandi i piše skladbe od kojih su mnoge naišle na veliki komercijalni uspjeh. Između ostalog surađivao je i sa Johnom Lennonon i Rolling Stonesima.

Larry Miller Band

Kada najtiražniji svjetski gitaristički magazin Guitar World o nekome piše da je senzacionalan gitarist onda to zasigurno ima određenu težinu. Međutim, o britanskom blues rock glazbeniku Larryju Milleru svi releventni svjetski mediji pišu slične stvari pa će domaća publika na kastavskom trgu Belveder 8. kolovoza po prvi puta imati prilike čuti i vidjeti što je to inozemne novinare ponukalo na pisanje hvalospjeva Larryju Milleru. Žanrovske se njegova glazba logički nadovezuje na ostavštinu legendarnog Roryja Gallaghera, a Mojo magazin ga naziva britanskim Stevie Ray Vaughanom. Osim izvrsnih recenzija Larry Miller uživa i nepodijeljenu podršku kolega glazbenika koji za njega imaju samo riječi hvale. Nema sumnje da je Larry Miller u sviračkom i stvaralačkom zenitu i trenutno je vodeći britanski blues rock gitarist. Kada se svemu doda i činjenica da se radi o jednom od najboljih showmana u svojoj kategoriji dobra zabava u Kastvu sigurno neće izostati.

Keith Dunn

Karijera Keitha Dunna proteže se na više od tri desetljeća tijekom kojih je nastupao na najprestižnijim svjetskim festivalima. Njegova usna harmonika govori jezikom autentičnog bluesa i potpuno se razlikuje od drugih harmonikaša. Karakteristike su melodioznost, perkusivni elementi i lirski pristup. Osim kao solista nastupa i sa International Blues Bandom.

Brojna su njegova pojavljivanja u radio i televizijskim programima diljem svijeta. Keith potječe iz obitelji u kojoj se je njegovao gospel međutim ono što je sve promijenilo u njegovoj glavi i bilo odskočna daska u odluci da život posveti glazbi bio je nastup legendarnog T-Bone Walkera na igralištu gdje je Keith , tada devetogodišnji dječak , igrao košarku. Nakon tog nastupa odmah je kupio usnu harmoniku i ubrzo postao često viđen na zabavama i među uličnim sviračima u Bostonu. Životni put ga je vodio od rodnog Bostona preko Austina i Dallasa u Teksasu, San Francisca u Kaliforniji pa sve do Rotterdama gdje trenutno živi.

King King

Po prvi puta u Hrvatskoj britanska grupa King King dolazi sa reputacijom jedne od najatraktivnijih otočnih blues rock formacija. Poznati po furioznim nastupima ovaj visokooktanski glazbeni tornado je poznat po tome da publiku baca u a delirij već nakon nekoliko skladbi. Broj nastupa ovog banda priča je za sebe kao i podatak da se radi o jednom od najzaposlenijih britanskih grupa. U samo nekoliko proteklih godina nametnuli su se kao headlineri najvećih festivala i band koji bez respekta melje sve što mu se nađe na putu. U idiličnom ambijentu Ronjgi kraj Viškova nastupiti će 7. Kolovoza gdje će domaća publika moći uživati u njihovom originalnom blues izričaju.

Eddie Martin

Eddie Martin jedan je od najtalentiranijih britanskih blues gitarista i pjevača.Čitatelji najtiražnijeg britanskog blues magazina Blues Matters uvrstili su njegov album Contrary Mary među 20 najboljih svjetskih izdanja 2007. godine svrstavajući ga tako ispred legendi poput Johna Mayalla ili White Stripesa. Britanski tisak ga hvali kao najboljeg engleskog blues gitaristu još od pojave Erica Claptona. Nastupao je sa velikanima kao što su John Mayall, Peter Green, Buddy Guy, i Taj Mahal. Njegova glazba našla se je na izdanjima i distribuciji najprestižnijih svjetskih diskografskih kompanija poput EMI, Universal, Alligator Records itd.

Elizabeth Lee’s Cosmic Mojo

Pjevačica Elizabeth Lee je glazbenica iz Teksasa čijim venama teče mješavina bluesa i rocka. Njenu glazbu uspoređuju sa Sheryl Crow, Aerosmith odnosno Janis Joplin, a sa svojim bandom Elizabeth Lee’s Cosmic Mojo sve više nastupa i u Europi. Na blues i rock festivalima nastupali su uz znana imena poput Jeffa Becka, Patty Smith, Fabulous Thunderbirds, Sandre Hall, Steveja Vaia, Erica Sardinasa itd. Visokooktanski tekšaški rock pomiješan sa tekovinama bluesa u interpretaciji Elizabeth Lee i njenih Cosmic Mojo publiku diljem svijeta oduševljava beskrajnom energijom i dobrim vibracijama.

Rick Franklin

Rick Franklin glazbenu je karijeru započeo u rodnom Washingtonu, DC nastupajući u klubovima i festivalima. Osim bluesom Franklin je „inficiran“ svime povezanim uz afro-američku tradiciju pa sve do brazilske Batucade, reaggaea, sambe, zydecoa itd. Njegov gitaristički pristup svrstava se u tzv. Piedmont stil sviranja.koji su definirali legende poput Blinda Blakea i Blinda Boya Fullera, a nastavili suvremeni gitaristi kao što su John Jackson, Archie Edwards i John Ceaphas. Osim kao solista nastupa i sa triom Franklin, Harpe, and Usilton koji sviraju glazbu iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća sa naglaskom na bluesu i ragtimeu.

Rick Franklin nastupao je na raznim festivalima kao što su Washington Folk Festival, Northern Virginia Folk Festival, DC Blues Society Blues Festival, Columbia Pike Blues Festival, the Old Songs Festival, Herndon Blues Festival, surađivao je sa Baltimore Blues Society, pojavljivao se je u svagdje gdje se je promovirao blues u rasponu od lokalnih osnovnih škola pa do institucija poput The National Portrait Gallery

Tomislav Goluban

2009. godine Tomislav Goluban učvrstio je svoj glazbeni identitet i uspio se nametnuti široj javnosti te je nagrađen dvijema prestižnim hrvatskim nagradama: Status za najviše instrumentalističke dosege u prošloj godini odnosno vrhunsko umijeće sviranja na usnoj harmonici, te Porin za novog izvođača godine. U svibnju mu je dodijeljena Zahvalnica Grada Zaboka za njegovu kulturnu i medijsku promociju, a u listopadu je dobio nagradu Fender Mega Muzike za izniman doprinos glazbi u sviranju usne harmonike. 2010. godine album Zagorje Blues osvojio je nagradu Porin u kategoriji Najbolji Blues Album, a u susjednoj Bosni i Hercegovini isti je album nagrađen nagradom Indexi u kategoriji Blues Album Godine. Tomislav je nekoliko puta gostovao u domovini usne harmonike, njemačkom gradu Trossingen, gdje je imao priliku sudjelovati na predavanjima jednog od najboljih svirača usne harmonike - Joea Filisko-a iz Chicaga. Na Svjetskom prvenstvu u sviranju usne harmonike World Harmonica Festival 2005. Tomislav je osvojio 4. mjesto u konkurenciji 18 sudionika u kategoriji Solo diatonic Blues/Rock/Folk/Country i time kao jedini hrvatski predstavnik potvrdio svoju kvalitetu. Njemački website, specijaliziran za usnu harmoniku - Harp Online, 2004. godine je Tomi “Little Pigeona” proglasio sviračem s najnemilosrdnijom scenskom izvedbom ikad! Sa svojim akustičnim sastavom Little Pigeon’s For Hill Blues bilježi značajne nastupe u Hrvatskoj (K.D. Vatroslav Lisinski, BP Club, HNK Varaždin,….) i inozemstvu (Italija i Slovenija), sudjelovanje u snimanju dokumentarne emisije Jazz za početnike - Kako slušati Jazz? emitirane u sklopu Obrazovnog programa Hrvatske televizije, objavljivanje dva studijska albuma te domaće priznanje za njegov trud i rad u vidu nominacije za nagrade Zlatnu kooglu 2005. te Status u kategoriji najboljeg instrumentaliste 2005. i 2007. godine.

Michael Roach

„Kum“ Kastav Blues Festivala. Michael Roach izvodi glazbu u tzv. East Coast Blues stilu koja datira iz dvadesetih godina prošlog stoljeća. Nakon što je godinama učio izravno od dobro znanih imena ovoga žanra kao što su John Jackson, John Cephas i Jerry Ricks razvio je svoj osobni stil koji pomiješan sa Roachovom prirodnom spontanošću i duhovitošću uspješno ostvaruje interakciju sa publikom na svim nastupima.

Kao promoter afro-američke kulture organizira brojne radionice u SAD-u i Europi, a održava i brojne seminare i predavanja na sveučilištima poput Smithsonian Institute (SAD), Oxford University (Velika Britanija), University of Metz (Francuska), University of Gloucestershire (Velika Britanija), The University Press of Mississippi (SAD), Exeter University (Velika Britanija) i The University of Northampton (Velika Britanija), itd.

Engleski BBC radio je 2003. godine angažirao Michaela Roacha glede realizacije serije radio emisija nazvanih Deep Blue posvećenih blues glazbi.

Jedan je od osnivača European Blues Association u sklopu čega djeluje kao izvršni ravnatelj i mentor odjela za gitaru. Osim solističkim nastupima u stilu tradicionalnog bluesa Roach posljednjih godina nastupa sa osmočlanim bandom s kojim je i realizirao posljednji album nazvan I Betcha.

Michael Roach održao je 2005. godina vrlo uspješan koncert na kastavskoj Lokvini, a na ovogodišnjem Kastav Blues Festivalu predstaviti će se kao član Crossroads Blues Banda i u triu sa Rickom Franklinom i Keithom Dunnom.

Zdenka Kovačiček

Zdenka Kovačiček jedna je od najznačajnijih pjevačkih pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Poslije 50 godina sjajne karijere iza sebe i dalje je u samom vrhu, već je postala legenda i nezaobilazni dio suvremene hrvatske glazbene povijesti, a pred njom su tek sada najveći projekti: kazališni i koncertni. Dobitnica je brojnih nagrada,a nastupala je na svim najznačajnijim festivalima na ovim prostorima. Lista velikih glazbenika sa kojima je surađivala veoma je duga i sadrži imena kao što su Goran Bregović, Boško Petrović, Miljenko Prohaska, Damir Dičić, Time, Bijelo Dugme, Kornelije Kovač itd.

Na ovogodišnjem Kastav blues festivalu predstaviti će se prigodnim programom nazvanim Tribute to Janis Joplin.

KORISNI LINKOVI:

http://www.kingkingblues.com/

http://www.osceolarecords.com/

http://www.hokumblues.com/

http://www.larrymiller.co.uk/index.htm

http://keithdunn.com/

http://www.michaelroach.com/

http://www.eddiemartin.com/

http://www.myspace.com/bluesangelabrown

http://goluban.com/

http://www.to-be-zdenka.hr/biografija1.htm

http://www.myspace.com/elizabethlee3

21.00 sati, Crekvina

Teatar Exit u gostima
“Preko Trnja do Zvijezde”
Režiser: Tomislav Pavković
Glume: Nataša Janjić i Ivan Glowatzky

Podne je u Zagrebu.
Ispred crkve Sv. Marka. HELENA odjevena u dražesnu djeverušastu haljinu. Oslonjena rukom o zid crkve bljuje do besvijesti. Ona nije sentimentalna ženica, ona je odvjetnica, specijalizirana za razvode. Igra žestoko, živi žestoko.
Nešto dalje je i ROBI. Vrata banke mu se zatvaraju pred nosom. On luđački udara po njima. U ruci mu plastična vrećica sa sto somova u kešu. On je sitni kriminalac, specijaliziran za nevolje. Ništa više.
Vratimo malo film unatrag.
Noć prije Helena i Robi su se upoznali u baru. I butelja sim, butelja tam…I…Znaš ono kad je seks stvarno dobar? Kad zaboraviš tko si i sve se jednostavno stopi u toplo klupko nepoznate kože.
Nakon svitanja, jutro donosi gomilu pitanja.
Jer kad imaš 35 zadnji ti je čas. Zadnji čas za provjeru imaš li hrabrosti vratiti se svojim snovima. Ili od njih konačno odustati.
I za jedno i drugo ti stvarno trebaju muda.
Imaš li ih?
S gitarama u rukama, Nataša Janjić i Ivan Glowatzky kao Helena i Robi, u furioznom tempu pričaju i pjevaju priču svoga života.
Priču o jednom izgubljenom vikendu na potezu od zagrebačkog Trnja do Zvijezde, o vikendu punom ljubavi, seksa, boli i strahova.
Te u mrežu uhvaćenim snovima.

21.00 sati, Društveni dom “Braće Matešić” Kastav

Teatar Exit u gostima
“Kontrabas”
Preveo, postavio i izvodi: Rene Medvešek

Patrick Süskind je njemački pisac i scenarist, autor svjetski poznatog bestselera Parfem.
Kontrabas je napisao 1981. godine, nakon čega je tekst preveden na 27 svjetskih jezika te postaje jedan od najigranijih njemačkih komada.

Priča kontrabasista koji  slobodno vrijeme provodi u zvučno izoliranoj sobi boreći se sa svojim akutnim problemima i kroničnim “nedostatkom tekućine”. Razmekšana jezika upušta se u srdačno i opširno izlaganje o svom instrumentu, koje, proporcionalno s brojem čašica, postaje sve prisnije, ne bi li se, uz obilje samoironije i duhovitih komentara, postepeno pretvorilo u iskrenu životnu ispovijed dobro nam poznatog malog građanina, u još jedan njegov srčani pokušaj kritike ovog društva i ovakvog života, u očajnički i neodgodivi vapaj za promjenom, koji će ga na koncu i kraju doista i potaknuti na…

NAGRADE:

• 13. međunarodni festival monodrame u Bitoli koji je dio Svjetske asocijacije festivala monodrama pri UNESCO-u, sudjelovale su predstave iz Makedonije, Njemačke, Velike Britanije, Ukrajine, Kosova, Bosne i Hercegovine, Albanije, Bugarske, Izraela i Hrvatske., Makedonija - nagrada publike za najbolju predstavu Festivala!
• 18. festival glumca u Vinkovcima - RENE MEDVEŠEK - Nagrada Fabijan Šovagović za najbolje glumačko ostvarenje Festivala

21.00 sati, Crekvina

Teatar Exit u gostima
“SHAKEspeare na EXit”
Režiser: Matko Raguž
Glume: Živko Anočić, Marko Makovičić, Jerko Marčić

Kako iskoristiti lik i djelo velikog barda, cijelu tu bujicu dramskih karaktera i radnji samo kao materijal, kao mjesto polaska iz kojeg se izmišlja glumačka igra, igra tijelom, a povremeno i duhom, a da se pritom ne opteretimo, zaustavimo i odustanemo zbog onoga što iz tog ponuđenog materijala zjapi poput snažne opomene spremne da nam potkresava krila, a to je ljepota i “legendarnost” Shakespeareova stiha?

Pred vama stoje tri mlada glumca koji su pokušali tako nešto i tijekom svoga puta često su se zaustavljali upravo iz gore navedenih razloga. U početku postojala je stanovita želja da se, poput ranije poznatih kazališnih primjera, obuhvate svi Shakespeareovi dramski tekstovi kroz određeni broj scenskih krokija. Taj revijalni nazivnik se malo-pomalo transformirao u potrebu da se u Shakespeareu zaustavljamo upravo na mjestima koja lakše isklizavaju iz povijesnih odrednica i uklizavaju u kontekst svakodnevice naših glavnih junaka: Živka, Marka i Jerka.

W. Shakespeare napisao je 37 komada.
To ste sigurno već znali?!
Od čega 10 povijesnih drama.
I to ste znali?!
Od čega 18 komedija.
I to?!
Osmislio je i napisao 1.222 lika.
A to?!
Svaki od 37 komada postavljen pojedinačno na scenu traje, ovisi o kraćenju, između 3 i 5 sati. Dakle, 37 x 4 sata (prosječno) iznosi 148 sati.
Jeste li i to znali?
A jeste li znali kako je sve to moguće odigrati u manje od 2 sata?!
Upoznajte Romea i Juliju, Hamleta, Ofeliju, Macbetha i njegovu krvavu Lady, Antonija i Kleopatru, Mletačkog trgovca, Tita Andronika, Kralja Leara, Richarda III, Henrika VIII i mnoge druge, kakve ih još nikada niste vidjeli.
Na EX! That’s IT!

NAGRADE:

DANI SATIRE:

• Zlatni smijeh - posebno priznanje na 30. Danima satire za iznimnu uigranost i virtuoznost glumačke igre Živka Anočića, Marka Makovičića i Jerka Marčića

NAGRADA HRVATSKOG GLUMIŠTA:

• Nagrada hrvatskog glumišta 2006. za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina - drama - u kategoriji najbolje muške uloge: Jerko Marčić, Marko Makovičić i Živko Anočić

MOSTARSKA LISKA 2010:

• Velika mostarska liska publike za najbolju predstavu u cjelini
• Velika mostarska liska žirija za najbolju predstavu u cjelini
• Mala mostarska liska - ravnopravna nagrada za glumačka ostvarenja dodijeljena  Živku Anočiću, Marku Makovičiću i Jerku Marčiću

FESTIVAL MLADOG GLUMCA ZAPLET 02, Banja Luka 2010.

• Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
• Jerko Marčić - nagrada za najboljeg glumca

VIRKAS 2011.

• Nagrada publike za najbolju predstavu

Prelistajte našu programsku knjižicu!

Klikom na strelice u lijevom i desnom kutu listajte stranice, a klikom na sredinu slike otvorite FULLSCREEN prikaz.

SÁNDOR JÁVORKAI
Rođen u 1976. g. u Győru, u Mađarskoj, violinist Sándor Jávorkai dobio je prvu poduku iz violine od svog oca kao trogodišnjak, a već je s pet godina javno nastupao. Najprije je studirao na Akademiji Franz Liszt u Budimpešti kod prof. Ferenca Halasza, a kasnije je prešao u klasu prof. Michaela Frischenschlagera na Fakultetu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču gdje je 2004. diplomirao s pohvalom. Trenutačno radi na doktoratu iz muzikologije u Beču. Sudjelovao je na majstorskim tečajevima s međunarodno priznatim umjetnicima među kojima su Isaac Stern, Tibor Varga i Vladimir Spivakov, kao i György Pauk, Lorand Fenyves, Stefan Ruha, Ferenc Rados i Vera Vaidman.
Kao koncertni majstor, Sándor Jávorkai je svirao pod palicom Marissa Jansonsa i Marcella Viottija na Međunarodnom orkestarskom institutu Attergau, pod pokroviteljstvom Bečke filharmonije. Također je 2008. nastupao s Europskom filharmonijom kao koncertni majstor i solist.
Kao solist, nastupao je na koncertima s uvaženim orkestrima poput Berlinske simfonije, Drezdenske filharmonije, orkestra Sinfonietta Baden, Orkestra Tonkunstler iz Donje Austrije, Savarijskog simfonijskog orkestra, Budimpeštanske filharmonije, Győrske filharmonije, Sjevernomađarskog simfonijskog orkestra, Segedinskog simfonijskog orkestra i Debrecenskog simfonijskog orkestra.
Sándor Jávorkai je dobitnik stipendije Centra Herbert von Karajan iz Beča. Duboka muzikalnost ovog iznimnog talenta i njegova virtuozna svirka na violini bez napora nagrađivana je isključivo prvim nagradama na brojnim međunarodnim natjecanjima: od 1990. do 1994. redom osvaja prve nagrade na Gudačkom natjecanju Emil Vajda u Mađarskoj; 1992. osvaja 1. nagradu na Violinskom natjecanju János Koncz u Mađarskoj; 1993. dobitnik je 1. nagrade i posebne nagrade na Međunarodnom violinskom natjecanju Carl Flesch Violin u Mađarskoj; 1999. dobiva posebnu nagradu na Međunarodnom violinskom natjecanju Pablo de Sarasate u Pamploni, Španjolska; 2000. osvaja 1. nagradu i posebnu nagradu na Međunarodnom natjecanju komorne glazbe u Solunu, Grčka; 2003., zajedno s bratom Ádámom Jávorkaijem, 1. mjesto na Natjecanju Kodály u Semmeringu Austrija, a 2009. Jeunesse i Bank Austria proglasili su ga Umjetnikom godine zajedno s Ádámom Jávorkaijem.

DENISE NITTEL
Denise Nittel je rođena 1984. g. u Grazu, u Austriji. Na prve satove violine krenula je kad joj je bilo pet godina. G. 1995. primljena je u klasu prof. Eugenije Polatschek za nadarene violiniste na Glazbenom fakultetu u Beču. Denise Nittel preselila se u Beč 1999. gdje je nastavila odlaziti na satove violine, a pohađala je i srednju glazbenu školu Musikgymnasium u kojoj je maturirala 2003. s visokom pohvalom. Od 2002. studira na Fakultetu glazbe i izvedbenih umjetnosti u Beču kod profesora Michaela Frischenschlagera gdje je 2007. diplomirala s pohvalom. G. 2009. dobila je punu stipendiju za studij na fakultetu Eastman School of Music u New Yorku, gdje je 2010. studirala kod prof. Oleha Krysae. Kao solistica debitira 1997. s Filharmonijskim orkestrom iz Graza tijekom festivala Styriarte. Denis Nittel kontinuirano sudjeluje na državnim i međunarodnim natjecanjima gdje postiže velik uspjeh. Uz ostale nagrade, osvojila je stipendiju centra Herbert von Karajan iz Beča i stipendiju koju dodjeljuje Sparkasse. U sklopu nagrada sudjelovala je na brojnim snimkama za ORF (austrijsku medijsku kuću). Kao dobitnica nagrade na međunarodnom natjecanju europskih medijskih kuća „Concertino Praga“, pozvana je na koncertnu turneju po Češkoj Republici. G. 2006. i 2008., održala je turneju po Japanu i Kanadi (2006.) kao solistica i komorna glazbenica. Denise Nittel sudjelovala je na koncertima diljem svijeta kao solistica, komorna glazbenica i članica orkestra s, uz ostale, Danielom Barenboimom, Yakovom Kreizbergom i Bobbyjem McFerrinom. Često sudjeluje na različitim radionicama, majstorskim tečajevima i festivalima, na primjer s Erichom Gruenbergom, Evgenyjem Bushkovom, Pierreom Amoyalom, Norom Chastain i Anom Chumachenco. Denise Nittel je trenutačno također članica „Wiener Kammerphilharmonie“ i „Morphing Chamber Orchestra“.

TOMASZ WABNIC
Začetnik, osnivač i voditelj komornog orkestra Morphing Chamber Orchestra (Beč). Završio je Umjetničku školu u Częstochowi, Glazbenu akademiju u Bydgoszczu i Poznanju, kao i violu na Konzervatoriju u Beču u klasi prof. Herwiga Zelle – diplomirao je s jednoglasnom pohvalom. Bio je stipendist zaklade Tsuzuki Foundation, kao i Ziehrer Foundation. Nadalje, Tomasz Wabnic diplomirao je na Privatnom bečkom fakultetu u majstorskoj klasi komorne glazbe, Altenberg Trio. Radio je pod vodstvom vrsnih glazbenika kao što su: Alexander Arenkow – Glinka Quartet, Norbert Brainin – Amadeus Quartet, Altenberg Trio, Daniel Barenboim, Yakov Kreizberg, Ennio Morricone, Bobby McFerrin. Kvartet „Fidelio“, kojega je također osnivač, prošao je – kao jedan od deset (od 600 kvarteta iz cijelog svijeta) – u finale koncerta na Međunarodnom natjecanju komorne glazbe u Melbourneu (Australija, 2003.). Tijekom Mozartove godine dvaput je nastupio kao solist u Zlatnoj Sali Bečkog glazbenog društva Musikverein u Beču. Također je održao brojne koncerte u europskim zemljama ali i u Japanu, Australiji i Južnoj Americi. Autor brojnih snimki kao solist i komorni pjevač, Tomasz Wabnic je i umjetnički ravnatelj ansambla „Capella Czestochoviensis“ koji je specijaliziran za baroknu glazbu, a također obnaša funkciju predsjednika zaklade MVCO.

ÁDÁM JÁVORKAI
Mađarski čelist rođen 1977. u mjestu Győr pohađao je Konzervatorij Hansa Richtera u rodnome gradu i Konzervatorij Béle Bartóka u Budimpešti, koje je završio s odlikom. Potom je studirao na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču u klasi Angelice May i prof. Reinharda Latzka; 2004: magistrirao s odlikom. Majstorski tečajevi kod Miklósa Perényija, Ine-Esther Joost, Tobiasa Kühnea, Ferenca Radosa i Anner Bijlsma. Trenutno je na doktorskom studiju iz muzikologije u Beču.
Kao solist Ádám Jávorkai redovito nastupa s Budimpeštanskom filharmonijom, Györskom filharmonijom, Sjeverno-mađarskim filharmonijskim orkestrom, Omladinskim simfonijskim orkestrom iz Ðenove, Sinfoniettom iz Badena, Savarijskim simfonijskim orkestrom, Segedinskim simfonijskim orkestrom, Sofijskim solistima, Orkestrom Arena di Verona i drugim orkestrima kao i na koncertima Nacionalne filharmonije iz Budimpešte.
Solo čelist 2002. na Međunarodnom orkestarskom institutu Attergau (Salzburg) pod pokroviteljstvom Bečkih filharmoničara; pritom je surađivao s ravnateljima poput Marcella Viottija i Marissa Jansonsa.
Kao komorni glazbenik Ádám Jávorkai često svira sa svojim bratom, violinistom Sándorom Jávorkaijem. Duo je između ostaloga s velikim uspjehom gostovao na Bečkom festivalu Jeunesse 2002. u palači Schönburg, u Berlinskoj koncertnoj dvorani, u tokijskom Opera Cityju, „Zabranjenome gradu” u Pekingu, na Danu Europe u Koncertnoj dvorani u Luxemburgu te na festivalu u Schleswig-Holsteinu. S pijanisticom Katalin Falvai i svojim bratom koncertira u klavirskom triju po cijeloj Europi. Od 2005. redovito nastupa s pijanisticom Clarom Biermasz. Nedavno je Ádám Jávorkai s velikim uspjehom nastupio u okviru gala koncerta u Bečkoj koncertnoj dvorani s Robyjem Lakatosem, Rolandom Villazónom, Juliusom Drakeom, Michelom Camilom i drugim značajnim glazbenicima.
Godine 2003. Ádám Jávorkai je na poziv Tokijske zaklade kao predstavnik Bečkog glazbenog sveučilišta sudjelovao na regionalnom forumu Sylffa za azijsko-pacifičko područje 2003. u Kairu. Kao predstavnik Austrije gostovao je na Međunarodnome festivalu Jeunesse 2005. u Bruxellesu kao i povodom proširenja EU na istok na glazbenome festivalu EU u Varšavi. Kao solist i komorni glazbenik nastupao je u okviru više koncerata međunarodne udruge „Wien Turin Virtuosi”, inicijative prof. Michaela Frischenschlagera.
Koncertna putovanja vodila su ovoga čelista širom Mađarske, Češke, Austrije, Engleske, Turske, Japana, Norveške, Egipta, Njemačke, Španjolske, Kine, te u Sibir , Italiju, Belgiju, Luxemburg, Nizozemsku, Poljsku i Moskvu.
Ádám Jávorkai završio je mnoga natjecanja priznanjima: u mladosti je od 1991. tri godine za redom osvajao mađarsko gudačko natjecanje Emil Vajda, kao i 1. nagradu na Nacionalnome natjecanju čelista u Mađarskoj godine 1990., 1993. i 1996. 1998: nagrada Bohuslav Martinu Međunarodne ljetne akademije Prag-Beč-Budimpešta; 2000: priznanja „Čelist godine” kao i „Najbolji interpret slovenskih skladbi”, koja mu je dodijelilo Društvo slovenskih skladatelja; 2002: Bartókova nagrada, Semmering, Austrija; 2003: Kodályjeva nagrada za duo sa Sándorom Jávorkaijem, Austrija; 2008: za duo s Clarom Biermasz 1. nagrada na međunarodnom natjecanju „Premio Cittá di Padova”, Italija, u kategoriji komorne glazbe, te je istom prigodom zajedno s Clarom Biermasz kao ukupni pobjednik svih kategorija dobio nagradu 1° Premio assoluto; iste godine 1. nagrada na natjecanju „Solist i orkestar”, Italija. 2009: zajedno sa Sándorom Jávorkaijem dobio priznanje Jeunesse i Bank Austria kao „Umjetnik godine”.

Hungarian cellist, born in Győr in 1977, attended the Hans Richter Conservatory in his home town and the Béla Bartók Conservatory in Budapest, finishing it with the highest grades. Then he studied at the University for Music and Performing Art in Vienna, in the classes of Angelica May and Prof. Reinhard Latzko; 2004: Master of Arts with flying colours. Maestro courses with Miklós Perényi, Ina-Esther Joost, Tobias Kühne, Ferenc Rados and Anner Bijlsma. Presently pursuing his doctoral study in music sciences in Vienna.
As a soloist Ádám Jávorkai regularly performed with the Budapest Philharmonic Orchestra, the Győr Philharmonic Orchestra, the North Hungarian Philharmonic Orchestra, the Youth Symphony Orchestra of Genoa, Sinfonietta Baden, the Savarian Symphony Orchestra, the Szeged Symphony Orchestra, the Sofia Soloists, the Orchestra of Arena di Verona and other orchestras, as well as at the concerts of the National Philharmonic Orchestra in Budapest.
In 2002, solo cellist in the International Orchestra Institute Attergau (Salzburg) under the sponsorship of the Vienna Philharmonics; cooperated with conductors such as Marcello Viotti and Mariss Jansons.
As a chamber musician Ádám Jávorkai frequently plays with his brother, the violin player Sándor Jávorkai. This duo appeared, among other things, with great success at the 2002 Jeunesse-Festival in Vienna, in the Schönburg Palace, in Berliner Konzerthaus, in Tokyo Opera City, in the “Forbidden City” in Beijing, at the Europe Day at the Luxemburg Concert Hall and at the Schleswig-Holstein Festival. With the pianist Katalin Falvai and his brother he plays in a piano trio throughout Europe. Since 2005, regular concerts with pianist Clara Biermasz. Recently played Ádám Jávorkai with great success at the gala concert at Wiener Konzerthaus with Roby Lakatos, Rolando Villazón, Julius Drake, Michel Camilo and other significant musicians.
In 2003, Ádám Jávorkai accepted the invitation of the Tokyo Foundation and participated as a representative of the Vienna Music University in the 2003 Asia/Pacific Sylff Regional Forum in Cairo. As a representative of Austria he appeared at the 2005 International Jeunesse-Festival in Brussels and on the occasion of the EU enlargement at the EU Music Festival in Warsaw. He played as a soloist and a chamber musician at several concerts of the International Association of “Vienna Torino Virtuosos”, an initiative of Prof. Michael Frischenschlager.
Concerts took the cellist through Hungary, the Czech Republic, Austria, England, Turkey, Japan, Norway, Egypt, Germany, Spain, China, to Siberia, Italy, Belgium, Luxemburg, the Netherlands, Poland and Moscow.
Ádám Jávor ended many competitions with prizes: as a young boy he won the Hungarian Emil Vajda prize from 1991 three years in a row, and in 1990, 1993 and 1996 he won the 1st prize in the National Cellist Competition in Hungary. In 1998: the Bohuslav Martinu Prize of the International Summer Academy Prague-Vienna-Budapest; in 2000: “Cellist of the Year” and “Best Performer of Slovenian Compositions” awarded by the Slovenian Composer Society; in 2002: the Bartók Prize, Semmering, Austria; 2003: the Kodály Prize for his duo with Sándor Jávorkai, Austria; in 2008: in the duo with Clara Biermasz the 1st prize in the international competition “Premio Cittá di Padova”, Italy, category: chamber music, plus on the same occasion and together with Clara Biermasz 1° Premio assoluto as the overall winner; in the same year, the 1st prize for the “Soloist and Orchestra”, Italy. In 2009: together with Sándor Jávorkai the “Artist of the Year”, awarded by Jeunesse and Bank Austria.

20.00 sati, Crekvina

7. ČANSONFEST - FESTIVAL ČAKAVSKE ŠANSONE

Udruga Kanat - Kastav u suradnji s udrugom Kastafsko kulturno leto već sedmu godinu za redom vrlo uspješno organizira Festival čakavske šansone, koji usmjeren ka očuvanju i unapređenju čakavštine. Dosadašnji uspjeh Festivala, njegov pozitivan odjek, oduševljenje koje je izazvao, kako među publikom tako i među svim glazbenicima izvođačima te autorima čakavske šansone, opravdali su potrebu organizacije ovakvog specijaliziranog festivala usmjerenog ka očuvanju čakavske besede izražene kroz glazbu.
7. Festival čakavske šansone ČAnsonfest – Kastav 2011. i ove će se godine održati, kao i svih proteklih godina do sada, na zatvaranju 20. Kastafskega kulturnega leta i to 26. kolovoza. Kao u svoja posljednja četiri izdanja, 7. ČAnsonfest će imati produkcijski i natjecateljski karakter, jer Festival radi na poticanju stvaranja novih skladbi. Najbolje skladbe pristigle na Natječaj 7. ČAnsonfesta borit će se za nagrade ovogodišnjeg Festivala, koje su ujedno i novčane: Nagrada za najbolji tekst, Nagrada za najbolju skladbu – ČAnsonu, Nagrada za najbolju interpretaciju i Nagrada publike.
Značajnu potvrdu kvalitete Festivala u proteklim godinama dala je i Hrvatska radio televizija emitirajući u svom programu snimke festivalskih večeri, a ta sada već uhodana praksa nastavit će se i ove godine.

Vela (velika) umjetnička radionica – jednodnevna nagradno-izložbeno-prodajna manifestacija na kastavskim trgovima i ulicama. Likovni umjetnici iz Hrvatske i svijeta predstavljaju svoje stvaralaštvo i natječu se za izbor najboljeg rada u četiri kategorije:

1. Slikarstvo, grafika, crtež;
2. Skulptura, dizajn, primjenjena umjetnost;
3. Fotografija (najmanji format 20×30cm, uokvirena);
4. Ex tempore rad iz jedne od umjetničkih formi na temu „Kastav“

Između četiri nagrađena rada proglašava se ukupni pobjednik Vele umjetničke radionice kojemu se omogućuje samostalna izložba u Galeriji crkvice sv. Trojice. Radove ocjenjuje stručni žiri, a žiri publike također dodjeljuje jednu nagradu.

21.00 sati, Crekvina

„Kozmopolitski ritam s Karavanke“

Global Kryner, Austria

„S komercijalnog gledišta, ova šestorka upravo je otkrila „eierlegende Wollmilchsau“ (svinju koja nese jaja, ima vunu i daje mlijeko, u doslovnom prijevodu s njemačkog). A njihov je nastup pak jednako popularan na jazz festivalima kao i u krugovima ljubitelja narodne muzike. Kome se ne bi dopalo imati tako sjajnu ideju?!“ Ove su riječi napisane za „Süddeutsche Zeitung“ u kolovozu 2004. premda se u to vrijeme Global Kryner predstavio tek ponoćnoj publici od samo stotinu znatiželjnih slušatelja u kazalištu Lustspielhaus u Münchenu.
Tome su prethodila četiri nevjerojatna mjeseca za grupu koju čine petorice muškaraca i jedna dama, a koja se posvetila „kozmopolitskom ritmu s Karavanke“ (autorska prava na citirani izraz: Richard Schubert). Kao grom iz vedra neba, njihov prvi CD, predstavljen u travnju 2004., mjesecima je plovio top listom austrijskih albuma Top 40. Sve vrste radio postaja, uključujući Bayern1 i Bayern4 Klassik, FM4 te Ö3 i Ö1, Radio Multikulti iz Berlina i postaju za popularnu glazbu iz istog grada, Radioeins – svi su predstavljali i puštali u eter taj ludi bend iz Beča.
Kasnije, do kraja prosinca, zvuk „eierlegende Wollmilchsau“ postao je poznat i u Münchenu. Nakon gostujućeg nastupa „po gorenjsku“ na Tollwood Festivalu, list „TZ München“ nije mogao sakriti zaprepaštenje: „Sviraju dok nam se ne zavrti u glavi. Nemilosrdno nas tjeraju u marš po svom ritmu. Pjesmi „Honesty“ Billyja Joela udaraju tročetvrtinski ritam, a „Caravan“ Dukea Ellingtona propuštaju kroz polka-žrvanj: Global Kryner interpretira pop hitove i jazz standarde u alpskom oberkreiner odnosno gorenjskom zvuku. (…) A šestoro čistokrvnih austrijskih muzičara radi to tako besramno dobro i s tako zaraznim veseljem da njihovi raspamećeni aranžmani dovode prepuni festivalski šator Amadeon do ludila: sjajne obrade po gorenjsku, Globalisti!“
Prva je godina grupe Global Kryner bila jedna neprekidna luda vožnja njemačkim i austrijskim medijskim krajolikom, praćena, naravno, rasprodanim i prekrcanim koncertima. „ORF-Musikantenstadl“ i „ARTE-Tracks“; „ZDF-Liebesgrüße (ljubavni pozdravi) s Marianne & Michaelom“ i Jazz festival u Freiburgu; „Wenn die Musi spielt“ i Jazzsommer Graz (4.500 posjetitelja); „Expedition Österreich“ i Festival Lent u Mariboru.
Nitko do sada nije uspio premostiti jaz između toliko različitih publika. Bilo je tek pitanje vremena kada će čak i „Der Spiegel“ komentirati „pametne aranžmane bogatog tempa s harmonikom, klarinetom, trubom, gitarom I trombonom“ kao i „alpski swing koji naizgled bez ikakva napora sjedinjuje folk, jazz i pop glazbu“.
S istom ambicioznošću kakva je obilježila njihov umjetnički uspjeh iz 2004., Global Kryner sada želi predstavljati Austriju na Eurosongu u Kijevu. Hoće li „Side-swiperi“ (autorska prava na izraz: Münchner Merkur) ostvariti svoj cilj? To ćemo tek vidjeti. U svakom slučaju, u te svrhe po prvi će put otpjevati vlastite pjesme. Na dva jezika: španjolskom i, naravno, engleskom („Y Así“ i „Dreaming“). I sve to sasvim ozbiljno, bez da trepnu okom i bez ikakve primisli o parodiji.
Nije „Stuttgarter Zeitung“ bez razloga u studenom 2004. napisao: Global Kryner odavno su ostavili razinu parodije iza sebe. Izmišljaju glazbu iz već postojećih blaga, grade mostove između jazz klubova, šatora pivnica i pozornica popa – iz čiste ljubavi prema zvuku – a njihova kraljevina radosti nema granica. Global Kryner sviraju dok nam se ne zavrti u glavi i pritom se sjajno zabavljaju. Odavno već nismo čuli tako veselu glazbu, a publici nikad dosta – alpsko otkriće godine 2004.”.

www.globalkryner.at
www.blankomusik.de